Balance of life
petak, 15.06.2007.
|
Sve je tako čudno ovih dana. Svatko ima svoju priču i svi su u pravu, a ja znam da nisu. I nemam srca im to reći. Jer tko sam ja da rušim njihovu kulu od karata. Znam da je moja velika poput dvorca. Skrivam se u njegovim hodnicima i iako bih znala izaći u još uvijek glumim da sam izgubljena među njegovim zidovima i istražujem svaku prostoriju iznova i iznova. |
- 11:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.06.2006.
 Ponekad mi se cini da je sve oko mene iskrivljeno i nekako cudno. Hodam i sve se nekako mjenja dok prolazim, i znam da se to ne bi smjelo dogadati, da u stvarnost to tako nije... |
- 22:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #
nedjelja, 04.06.2006.
Kroz mucne minute i satemracne misli mene prate dok se ne skrase i pocnu me izjedati. |
- 06:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 29.10.2004.
|
Ode plavuša na led i napravi rupu u ledu da bi pecala. Kako tako počne pecati začuje glas s visine: "Ovdje nema riba!". Plavuša uopće ne trzne, ali se glas začuje još jednom: "Ovdje nema ribe!".Pogledava ona oko sebe, ali ne vidi nikoga i nastavi pecati. Nakon kratkog vremena opet začuje glas: "Ovdje nema ribe!" Uzdigne ona pogled i upita stidljivo: "Bože, jesu li to ti?" "Ne, ja sam speaker ove dvorane za hokej na ledu!!! |
- 12:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.10.2004.
Sunce je ponovo provirilo. Proljece nam se vratilo. Uranilo. Sjeta me obavila poput magle i nikako da krene dalje. Ako pustim suzu na ovaj dan, nije da sam tužna. krv teče i sunce peče i more je toplo i mirno ti ležiš kraj mene i ne osjećaš miris krvi niti ljubav moju i dan se polako bliži kraju mjesec je izašao, nije ni pričekao da sunce ode. prve zvijezde se javljaju udišem zadnje daške života i razmišljam o tebi moja ljubav nestaje poput izgorjele svijeće nema više dana,ni krvi a ni mene - došao je kraj! |
- 17:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
"U ovu groznu knjigu unio sam sve svoje srce, svu svoju nježnost, svu vjeru (prerušenu), svu svoju mržnju." Charles Baudelaire (1821-1867)
TAMNICA VREMENA
«DIM» Trošim se svijesno. Sve od sebe dajem, s jednom nadom da što kraće trajem. Rušim se. Ništa neću da sazidam. Sve niti bića grčevito kidam. Sve grane kršim. Hoću da sasuši sred srca klica, zadnji cvijet u duši. Hoću da tiho, nečujno, bez traga Ostavim sve staze i ostrva draga. Sve spone sjajne sa svjetlom, sa snima. Oh, nestati kao nijemi kolut dima. Gustav Krklec |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||